Donatori za pravoslavni krst u Kragujevcu

3. mart 2010.
Kragujevac/ Srbija

Ideja o postavljanju pravoslavnog krsta, stara je više godina, ali o njenoj realizaciji nije bilo moguće da se razmišlja u vreme kada je Kragujevac stagnirao u svakom pogledu - izjavio je za TV B92 gradonačelnik Kragujevca Veroljub Stevanović, odgovarajući na pitanje da li je ta investicija u ovom trenutku opravdana? U međuvremenu, Kragujevac je od doline gladi postao najpoželjnija investiciona destinacija u Srbiji. Uslovi života, rada pa samim tim i standarda, značajno su izmenjeni, a Kragujevac je pored Beograda i Novog Sada najveće gradilište u republici. Kragujevac je počeo da živi, ispisujući nove stranice svoje istorije. Krst je simbol života i vaskrsenja svega u ovom gradu, morala i pozitivne energije, koja je nedostajala ne samo ovom narodu i ovom gradu, nego i čitavoj regiji. Nije mi jasno zašto se oko podizanja pravoslavnog krsta podigla tolika prašina - istakao je Stevanović. U ovom gradu 90 posto stanovnika čine pravoslavni vernici. Krst nam je potreban, kao što nam je potreban i spomenik knezu Milošu osnivaču ovog grada i to će, takođe, biti monumentalno spomen obeležje.

Krst visine 17,3 metra, biće postavljen na ulasku u Kragujevac iz pravca Beograda. Za realizaciju te investicije potrebno je oko 100 000 evra, a to je pola evra po stanovniku. Naravno, uvek možete da kažete da je preče uložiti taj novac u nešto drugo. Ali, s obzirom na to da grad Kragujevac iz budžeta izdvaja, recimo, oko pet miliona evra za socijalu, svake godine investiramo u novo obdanište i fiskulturne sale, znači da smo napravili veliki iskorak u razvoju grada, da su podmirene osnovne potrebe i da sada možemo da razmišljamo i o takvoj investiciji kao što je pravoslavni krst. Inače, prema rečima gradonačelnika Stevanovića, veći deo sredstava za podizanje krsta obezbediće donatori. Među prvima, to su preduzeće KG Uzor i Preduzeće za puteve Kragujevac. Krst se radi prema projektu kragujevačkog akademskog vajara Zorana Ilića, uz blagoslov Njegovog Preosveštenstva Episkopa Šumadijskog Gospodina Jovana.

Izvor uredi