Sebastijan Kou: Stvari idu bolje nego što se očekivalo


5. avgust 2012.
London/ Velika Britanija (Beta) - Dok Olimpijske igre u Londonu stižu na polovinu, „skoro da čujem zvono kao da još jednom trčim na Olimpijadi i preostaje samo jedan krug - ili jedna nedelju, kao što je sada“, piše za Sebastijan Kou za Agenciju AP.

S. Kou
Slika: World Economic Forum.

Bivši dvostruki zlatni olimpijac na 1.500 metara i već sedam godina predsednik Organizacionog odbora „najvećeg mirnodopskog projekta u britanskoj istoriji“ dalje piše:

„Linija cilja i dalje izgleda prilično daleko, ali stvari idu bolje nego što je iko u mom timu mogao očekivati na osnovu nekih mračnih predviđanja uoči manifestacije koja, izgleda, postaje znamenit deo istorije Igara“.

Najprijatniji deo ove prve nedelje Igara, piše Kou, bile su „informacija od sportista i zvaničnika timova koji su rekli da su retko ili nikada bili svedoci tako dobrog predstavljanja sporta, tako velike posete“.

„Prva polovina Igara u Londonu je bila spektakularan uspeh koji je prirodno opreznu britansku publiku pretvorio u delirične navijače“, piše Kou.

„Tradicionalna britanska rezervisanost se raspala dok stranci razmenjuju olimpijske vesti i zajedno gledaju ekrane prenosivih uređaja da uhvate najnoviju akciju“, piše Kou i pita kako se dogodila ta izuzetna transformacija britanske javnosti.

„Za 10 nedelja pre no što su počele Igre, Olimpijska baklja je posetila skoro svaki deo britanskih ostrva, svaku zamislivu znamenitost i lepotu, nošena svim mogućim prevoznim sredstvima i u rukama inspirativnih ljudi - od osoba sa teškim invaliditetom, do prvoklasne liste slavnih. Oduševila je celu zemlju“, piše Kou.

Potom je „svečano otvaranje premašilo sva očekivanja“ iako su „mi godinama govorili da se ne možemo takmičiti sa vizuelnim čarobnjaštvom vrednim strahopoštovanja na Igrama u Pekingu 2008“.

„Uvek sam govorio da će London prirediti nešto drugačije... zapanjujuću proslavu svega što je britansko koja podiže nivo uzbudjenja do usijanja. Ako inostrani gledalac možda propustio neku od kulturnih referenci ili domaćih šala, to nije važno za takav nezaboravni spektakl“.

Kou dalje tumači da je „ceremonija sadržala sve stvari koje najviše volimo o Britaniji: komplikovan smisao za humor, ljubav prema ekscentričnosti, osećaj za fer-plej i prihvatanje multikulturalnosti“.

„Olimpijske igre su postala globalna pozornica za najjače i najdramatičnije trenutke sporta - od Džesija Ovensa koji se izruguje Hitlerovim arijevskim verovanjima na Igrama u Berlinu 1936, do savršene 'desetke' Nađe Komaneči u Montrealu 1976“.

I London ima svoje trenutke sportske slave, piše Kou i nabraja uspehe sportista, ali zatim kaže da je "videti 80.000 ljudi naguranih u Olimpijski stadion na kvalifikacionim atletskim trkama - olimpijska prvina".

A „da li je sve to bilo odlično“? - pita Kou i odgovara: „Naravno da nije“.

„Sa nečim ove veličine neće sve biti apsolutno savršeno od prvog dana, ali nije bilo ničeg ni nalik haosu koji su mnogi predvidjali, što svedoči o godinama detaljnog planiranja i posvećenosti miliona ljudi širom grada i širom sveta“.

„Bilo je problema“ - piše Kou, „neki igrači badmintona su nastojali da gube mečeve, bilo je nekoliko doping prevara, ali još ničega što bi razbilo san. Može li sve da krene naopako u poslednjoj nedelji? Pa, može“.

„Igre su uvek u milosti velikog bezbednosnog incidenta, transportnog problema koji izaziva zastoj, groznog vremena ili neočekivanog skandala. Ali, pošto sam udario u zvono, ostajem pozitivan i samo gledam napred“, piše Kou.

„Velika i bučna publika navela je neke da ove Igre nazovu Igrama Naroda, ali ove igre su zaista od samog početka, pre skoro deceniju, projektovane za sportiste sa sportom u srcu. To su Igre sportista“.

Želim da mogu da svakog sportistu krajem iduće nedelje pogledam u oči i da oni kažu da je njihov uspeh rezultat isključivo njihovih napora i priprema, a da su im organizatori samo obezbedili platformu da pokažu najbolje, zaključuje Kou osvrt za agenciju AP na prvu nedelju Olimpijskih igara u Londonu.

Izvor uredi